ONI OTAMO ...... ONI ODOZDO.....ONI.....
"Ko sam, gdje, u kojem rafu, u kojem džematu? Kakav sam, dobar ili rđav, površan ili mučan, šta su mi ljudi i život, čemu težim, šta očekujem od sebe i od drugih? Meni izgleda da sam sasvim običan, zašto sam onda drukčiji? Da li se sam izdvajam, ili me izdvajaju? Volim ljude, ali ne znam šta ću s njima." (Tvrđava, Meša Selimović)
Oduvijek su se ljudi djelili na ove i na one, na ovakve i na onakve, one otamo i one odavde itd. Oduvijek ljudi imaju pogrešne percepcije prema nekome iz neke druge sredine življenja, također davali su im pogrdne nazive ili ih gledali manje vrijednima. Također ih etiketiraju, kao da su svi ti došljaci napravili sve loše u njihovoj sredini. U našoj kulturi kao da je usađeno to od malih nogu, da netko tko živi u drugačijoj sredini ili mjestu življena je lošiji ili manje vrijedniji od njih samih koji su tu rođeni.
U životu sam se naslušao pogrešnog gledanja ljudi samo zato što dolaze iz neke druge regije ili mjesta. Sjećam se kao dijete tih predrasuda ljudi iz grada prema selu i obratno, naslušao sam se svega što su jedni o drugima govorili. Rođen sam i veći dio života živio sam u gradu, ali isto veliki dio života sam proveo i živio također na selu, pogotovo do moje 20 godine. Kasnije sam uvijek govori da je to jedno od velikih bogastva koje imam, jer sam iskusio oba način života. U tom mom životu između sela i grada često sam znao biti izrugivan od strane te gradske ili seoske djece, tako sam znao čuti s jedne strane "evo onog seljaka", a sa druge strane "evo onoga građanina". Tako sam se često osjećao kao da ne pripadam nigdje i nije mi bilo jasno kao djetetu sve to, koje je sve gledalo šarenim, nevinim dječijim očima i kome su svi bili isti, koji je sve njih gledao isto, prijateljski.
Kasnije kako sam rastao i upoznavao još više ljudi i neke druge sredine, dolazile su neke druge podjele, tako sam nekima u gradu bio brđanin, jer kuća u kojoj sam živio je bila pod brdom, ili sam bio onaj sa Balinovca, Đikovine, škole braće Šimić ili elektro škole, kasnije mašinac (fakultet) itd. Kada sam dolazio u Sarajevo ili Zagreb bio sam onaj "odozdo" Ero ili Hercegovac, škutor, švercer itd, a kada sam dolazio na more, eto onih koji nose sve od kuće, paštetari. galamdžije itd. Također kasnije u ratu kada smo svi trebali biti isti, stvarale su se isto podjele i grupiranje na Mostarce, Širokobrježane. Čitlučane, Stočane, Konjičane, Bosance itd. Meni je sve to bilo previše, ja opet nisam pripadao nikome, jer nisam nikada gledao ljude na taj način, ja sam uvijek gledao ljude kakav je tko čovjek i ništa više. Ali opet nakon svih ovih godina, opet kažem to je još jedno moje bogastvo koje sam imao. Kako je vrijeme prolazilo tako sam počeo shvatati sve te podjele i razloge tih podjela i gluposti ljudi, pogotovo sada kada sam se preselio živjeti u Englesku dobio sam potpunu sliku.
"Dvije su stvari smetnja za dobre odnose među ljudima, neobaviještenost i nepovjerenje. Neobaviještenost dopušta proizvoljne sudove, nepovjerenje unaprijed kopa jaz." (Djevojka crvene kose, Meša Selimović)
Pogreške BiH Hrvata prema Hrvatskoj i Zagrebu i obratno
Kada sam napunio 18 godina, otišao sam u JNA na odsluženje vojnog roka u Samobor, lijepom gradiću pored Zagreba. Tada sam dobro upoznao cijeli taj kraj i te ljude Zagorce, pa čak sam i uspio ostvariti neka prijateljstva u selima u okolini Zagreba, gdje sam jedan dio vojnog roka proveo. Zagorci su mirni, simpatični i pomalo smiješni ljudi, pogotovo kada popiju, a vole dobrano potegnuti, ah pa svaka regija je takva. Ja sam ih volio najviše kada malo "potegnu", jer su tada slobodniji (kao stvatko tko popije), jer inače su dosta nepovjerljivi i povučeni, pogotovo u to vrijeme ja sam bio vojnik. Zavolio sam Zagorije, pogotovo tu lijepu prirodu i simpatične "purgere", kako ih mnogi zovu. Zagreb je veoma šaren po vrstama ljudi koji žive u njemu, Hrvatska u malom i mislim da je malo tko tu pravi Zagrebčanin. Velika većina njih ima doseljeničko porijeklo, ali mnogi brzo zaborave te svoje korjene i postanu brzo građani. Ali tako je sa svim većim centrima i sredinama kao Zagreb, Beograd, Sarajevo, pa i moj Mostar. Svi oni odjednom su starosjedioci i pravi građani i tko god novi dođe im je kriv za nešto loše što imaju u gradu.
Prije je sve to bilo u manjim količinama i u granicama tih sredina, ali kako su mediji i politika preuzeli naše živote, a politika je uvijek bila prljava (pogotovo danas), a mediji su u službi nekoga, oni su iskorištavali te sitne podjele među ljudima stvarajući od njih mnogo veće probleme nego što realno jesu ili gdje nije bilo problema. U prijašnim tekstovima, opisivao sam te medije i politiku i kako narod nasjeda njihovoj prljavoj igri, pa kao da su Hercegovci i dijaspora kriva za sve nedaće koje se dešavaju u Hrvatskoj i Zagrebu, ali kada više ne mogu naći ništa o Hercegovcima, onda su im krivi Dalmatinci, Slavonci, Istrijanci ili ne znam tko već drugi. Uglavnom svi drugi su im krivi, a ne oni sami, ali nije tako samo u Zagrebu ili Hrvatskoj, također se isto ponašaju Splićani, Riječani, Hercegovci, Bosanci, Banjalučani, Sarajlije, Beograđani itd. To je svugdje postalo isto samo im je netko drugi kriv ili drugačije razloge nalaze, ali danas je to postalo nesnošljivo sa ovim svim "medijskim pumpanjem". Pogledajte samo kada dođu izbori koja sve prljavšina se nabacuje na nekoga tko dolazi iz neke druge sredine i pokazuje kako su oni za sve krivi, takozvani demokrati i takozvani borci za ljudska prava su najgori. Svi imaju to "D" u svom imenu, a pljuju po drugima.
Pisao sam u prošlim temama o medijima, o politici i zašto ljudi ne trebaju slušati ih. Ako se ispostavilo, da je na primjer nekoliko Hercegovaca ili Splićana ili Zagrebčana ili Sarajlija ili Banjalučana ili iz bilo kojeg mjesta, loši ili su nešto pogrešno uradili ne treba etiketirati sve iz tih sredina kao takve ili kriviti ih za nešto što se dešava u vašoj sredini. Svugdje na svijetu ima svakakvih ljudi i onih loših i onih dobrih, pa tako i u Hercegovini, Dalmaciji, Zagorju, Slavoniji, Bosni, Srbiji itd, pa zato ih ne treba etiketirati negativno ili kriviti za vaše neuspjehe i nedaće. To što se lijepe etikete nekome je prljava igra onih ljudi koji imaju niske pobude, tako da bi mogli manipulirati sa vama kada im bude potrebno i da bi skrenuli pozornos sa sebe i onih koji su glavni krivci. Zato danas imamo ovakvo stanje u našem regionu, gdje je narod izmanipuliran na svim nivoima. Ako se sa vama lako manipulira, onda gubite kontrolu nad svojim prosudbama i gubite zdrav razum, gubite svoju slobodu, postajete dio igre tih ljudi koji žele nešto dobit sa tim podjelama. U prošloj temi o politici sam pisao, kako najviše problema danas potiče od nasljeđivanja mnogih stvari iz starog sustava, koje nisu dobre u ovom novom sustavu kojem živimo. Tako su sve nove države nasljedile centralizirani sustav u kojoj jedna velika sredina odlučuje o svim ostalim. Tako je zvanični Zagreb ili Sarajevo ili Banjaluka ili Beograd centralizirao sve, pa u ovom novom sustavu sve to ispada veoma loše za manje sredine, u kojima pored njihovih uobičajnih problema, stvaraju im dodatne probleme te centrale. Potrebno je decentralizirati države i naći neki novi model koji odgovora našem načinu življenja, svaka država da nađe neki svoj model koji odgovara tim ljudima općenito u toj državi.
Sljedeće, Hrvati BiH trebaju promijeniti način razmišljanja prema Zgrebu i politiku prema Zagrebu. Trebaju se okrenuti sami prema sebi i zemlji u kojoj trenutno žive, trebaju sami uzeti stvari u svoje ruke i da počnu odlučivati sami o sebi, a ne da gledaju u Zagreb i čekaju da im oni nešto riješe. To su trebali uraditi poslije rata, a ne dati sve u ruke Zagrebu i da im oni odlučuju o bitnim pitanjima njihova života u BiH. To je najveća pogreška Hrvata iz BiH. pa zato su danas ostali ni tamo, ni ovamo i zbog toga danas mnogi drugi više odlučuju o Hrvatima BiH nego oni sami o sebi. Hrvati BiH su dobijali sve više i više probleme koji su se nakupljali godinama, jer nisu shvatili da ih je Zagreb većinom koristi samo za svoje interese i preko njih dobijali što su željeli u datom vremenu i ništa drugo. Također Zagreb treba da prestane stvarati pogrešnu sliku o BiH Hrvatima da bi sakrivali svoju prljavštinu i nesposobnosti sve ove godine i da bi preusmjerili srdžu svojih ljudi na pogršna mjesta, a ne na one koji ih vode. Također BiH Hrvati nisu nikada, pa ni danas odlučivali o Hrvatskoj i Zagrebu, a Zagreb i Hrvatska je mnogo puta odlučivala o sudbini BiH Hrvata pa i danas još odlučuju. BiH Hvati su mnogo više pomogli Hrvatskoj nego što je ona njima pomogla, mnogi su žrtvovali svoje živote i stali u obranu kada mnogi u Hrvatskoj nisu ni prstom mrdnuli. Ja bih volio da ukinu pravo glasanja BiH Hrvatima, pa da vidim tko će im onda biti kriv za sve. Ja ne glasam od 2000 godine, jer sam uvidio svu tu manipulaciju i prljavu igru koja se igra.
"Takozvane sitne duše hrane se, kao kokoške, na đubrištima tuđih života. Kljucaju i kokodaču čim naiđu na zrno ili mrvu naše slabosti." (Dušan Radović)
ZAKLJUČAK
Problem Zagrebčana nisu Hercegovci i obratno. Problem sviju je u njima samima i u njihovim pogrešnim odlukama u životu i pogrešnim shvatanjima odnosa i svega u životu. Zagrebčani su uvijek imali problem sa ljudima koji su dolazili iz drugih sredina, bez obzira odakle dolazili. jer su došljaci većinom bili uspješniji od njih koji tu živjeli duže, također sav taj aminozitet su stvarali zbog zavist i ljubomore prema njima. Naši ljudi ne vole vidjeti uspješne ljude i da je netko bolji od njih, također uvijek traže krivca u nekome drugome za sve njihove nedaće i loše u životu, a nikada ne žele priznati svoju krivicu ili nešto poduzeti po pitanju toga, uvijek čekaju da im netko drugi riješi situacije ili pomogne u riješenju stvari za koje su direktno ili indirektno sami krivi.
To nije problem samo Zagreba, to je problem svih većih gradova ili centara, da ljudi koji žive u tim centrima imaju aminozitet prema došljacima. Problem ljudi u centralnim mjestima koji žive duže u tim sredinama je taj što misle da taj grad pripada samo njima i nikome drugome. Također da ljudi nisu naseljavali te gradove, danas bi svi bili varoši ili sela. Sljedeće, oni zaboravljaju da su isto potomci nekih ljudi koji su došli u te centre nekada davno ili u bližoj prošlosti ili da im je netko od roditelja isto došljak, oni su zaboravili brzo svoje porijeklo. Sljedeće, došljaci se puno više bore i trude za sebe i ne gledaju nikoga da im pomogne, oni više traže i interesiraju se za sve u tom gradu u kojem su došli živjeti, pa tako puno bolje znaju i nauče sve o toj sredini nego netko tko je tu godinama. Sljedeće, došljaci se počinju grupisati međusobno, jer ih ovi starosjedioci, više indirektno nego direktno, šikaniraju i pokzuju im da ne pripadaju tom gradu. Od tih došljaka, neki možda nisu dobri i iskorištavaju rupe u sustavima, ali ne treba prema njima osuđivati i etiketirati sve ostale koji isto kao i vi žele parče svoga neba u toj sredini i ništa više. Većina od njih je slična svima vama koji se borite za svoje živote i pokušavate ga učiniti normalnim u ovim nenormalnim vremenima.
