U zadnje vrijeme opet čujemo dosta Erdogana u vijestima i to mi nije drago, jer odavno sam ga označio kao opasnost za Europu, a pogotovo za taj Euroazijski dio koji može da napravi veoma nestabilnim, ako ga se ne zaustavi.
Erdoganova povjest
Recep Tayyip Erdoğan je predsjednik Republike Turske od 2014 godine. Prije toga bio je premijer Turske od 2003 do 2014 godine, a također je bio gradonačelnik Istanbula od 1994 do 1998 godine. Utemeljitelj je vodeće Stranke pravde i razvitka (AKP-Justice and Development Party) od 2001 godine, čiji je bio predsjednik do 2014. godine. Rođen je u Kasımpaşa predgrađu Instambula u veoma religioznoj radničkoj obitelji, kao dječak proveo je dio života u Rizeu. U svojoj mladosti se bavio poluprofesionalno nogometom i bo je član i predsjednik nekoliko omladinskih stranaka. U mladosti bio je član pokreta koji su se borili protiv sekularizma, kapitalizma, cionizma, komunizma i zapadnjačkog života. Također je bio član Stranke nacionalnog spasa (National Salvation Party), Stranke blagostanja (Islamist Welfare Party) i Stranke vrline (Virtue Party) koje su zbog antisekularnih islamističkih stavova zabranjene.
Smjenjen je sa dužnosti gradonačelnika nakon čitanja islamističke poema na skupu u Bitlisu 1997 godine, dio iz te poeme "Maske su naša vojarna. Minareti su naši bajuneti. Kupole naše kacige. Vjerni su naši vojnici. Allahu ekber". Osuđen je na 10 mjeseci zatvora i sud mu je zabranio sve javne službe zbog kršenja sekularističkog zakona i poticanja na vjersku mržnju. Zbog toga je morao podnijeti ostavku 1998. godine prije nego što je završio svoj mandat gradonačelnika Istanbula. Poslije kraćeg boravka u zatvoru raskinuo je sa bivšom strankom "Welfare Party" i osnovao je AKP stranku (Justice and Development Party), koja ubrzo pobjeđuje na parlamentarnim izborima 2001 godine. Nakon tih izbora Erdogan se silno trudio uvjeriti Zapad da više nema neprijateljskih osjećaja prema njima i pokušavao im se dodvoriti, ali je ujedno učvršćivao svoj položaj u Turskoj, pogotovo kada je postao predsjednik Turske. Preživio je puč 2016 godine nakon kojeg je promjenuo mnoge zakone i pravila koja je imala Turska prije, a sa ovim promjenama je moguće da bude predsjednik puno duže nego prije. Tursku je pretvorio iz parlamentarne republike u predsjedničku republiku. Ponovno je izabran za predsjednika države 2018 godine, gdje je oporba uvjeravala da izbori nisu bili regularni. Njegova stranka je 2019 godine izgubila na lokalnim izborima u mnogim važnim gradovima poput Istanbula, Ankare, Izmira.
Zašto pišem o Erdoganu?
Mada sam uvijek bio apolitičan i nisam se puno unosio u politiku i pogotovo političke polemike, ali sam slušao i čitao razna mišljenja, tako sam stvarao svoje mišljenje o svemu što se dešava u svijetu, a pogotovo u neposrednoj mojoj blizini, što Turska i te kako jeste, a pogotovo što se često mješala u politiku moje zemlje. Za Erdogana sam se počeo zanimati ratom u Siriji i uvidio sam da je on opasan igrač i da vodi veoma prljavu igru. Jedne prilike, mome prijatelju francuzu koji je radio u EU i često išao u Tursku poslom, rekao sam da je za mene Erdogan jako opasan za Europu i da veoma prljavo igra. Pravio se kao spasioc mnogih izbjeglica, a u pozadini je bio logistička podrška ISILU od kojih je zarađivao ogromne novce kojima je finacirao svoju vlast u Turskoj, a usput je pokušavao da oslabi Kurdsku poziciju u tom regionu, često vojno djelujući u dijelu gdje žive Kurdi. To sam rekao prije njegovog puča, a sada sam još više uvjeren u to.
Kako je moć ISIL-a padala tako je i Erdogan gubio moć na mnogim poljima, prvo prema Americi i Europi, a za njega je najgore bilo što je njegova moć počela da slabi u Turskoj. Turska je upala u veliku krizu i počeli su da isplivavaju mnogi korupcijski skandali koji su se dešavali za vrijeme Erdoganove vladavine, koji su mu malo po malo stezali omču oko njega. Tada nastupa taj puč na njega, koji je po mom mišljenju bio njegov zadnji manevarski potez da očuva i učvrsti vlast u Turskoj i promjeni neke stvari koje od Kemala Atatürka Turska ima, koje bi mu dale mnogo veće ovlasti. Da je ovaj puč bio dobro isceniran i išao njemu u korist, to se moglo vidjeti što se sve dešavali poslije toga.
Poslije puča počeo je veliki progon ne samo političkih neištomljenika, nego i kulturnih sportskih i drugih važnih osoba Turske koji nisu bili na njegovoj strani ili su mu se nečim zamjerili. Počeo je čistiti one opasnosti po njega i njegovu vladavinu. Poslije toga je promjenjenio Tursku iz parlamentarne republike u predsjedničku republiku, jednim referendumom za kojeg mnogi u Turskoj vjeruju da je bio neregularan. Poslije ovoga sve je bilo u njegovim rukama, da puno jače i više ima kontrolu nad Turskom i da duže godina ostane na vlasti nego prema prijašnjim zakonima Turske.
Erdoganova vanjska politika počiva na neoosmanizmu, prema kojemu Turska treba zadržati ili ojačati svoju prisutnost u zemljama bivšeg Osmanskog Carstva, pa zbog toga ga često viđamo na našim prostorima u aranžmanima SDA politike. Mnogima je poznato da je on najveći krivac za izbjegličku krizi u Europi, gdje je Europu ucjenivao izbjeglicama da bi mu ovi davali ogromne novce (jer je izgubio veliki finacijski dio padom ISILA), koji su mu bili potrebni za održavanje režima kojeg stvara zadnjih desetak godina. Ali također počinje sve više i više gubiti podršku većeg dijela turskog naroda, zbog režima kojeg provodi nad narodom, a i pada ekonomije u Turskoj zadnjih godina. Taj gubitak vjere turskog naroda u njega se počeo pokazivati već na predsjedničkim izborima 2018 godine, gdje je tjesno pobjedio, mnogi vjeruju neregularno. To se dokazalo na lokalnim izborima 2019 godine, kada je njegova stranka AKP poražena u najvećim gradovima Turske. Posebno je bilo vidljivo gubitkom ibora u Istanbulu i kada je on političkim malverizacijama poništiio izbore u Istanbulu, ali u ponovljenim izborima je procenat bio još veći na strani oporbe.
Zašto mislim da je Erdogan opasan?
Od kada je Erdogan na vlast u Turskoj, taj region je postao nestabilan i stalno se nešto dešava negativno u tom dijelu regiona. Ponaša se kao osoba koja želi biti novi sultan, a to znači da želi da vrati Otomansko carstvo u stare granice. Ima dosta osobina jednog diktatora i nacionaliste, a to možete vidjeti u njegovoj biografiji. Rastao je pod strogim vjerskim odgojem oca, u mladim danima bio je pristalica radikalnih pokreta, bio je član stranaka koje su zabranjene u Turskoj zbog svojih radikalnih stavova, završio je u zatvoru kada je bio gradonačelnik Istanbula zbog radikalnih govora, pomagao je ISIL-u, stvorio je izbjegličku krizu, malo po malo radikalizira Tursku i mjenja njenu sekularnu uređenost.
Jedne prilike kada je bio gradonačelnik Instambula, na jednom skupu je izjavio "Ja nisam samo gradonačelnik ovoga grada nego i imam (hodža)". To pokazuje koliko voli biti na tronu i vladati kao neki velikan. Napravio je Europu nestabilnom stvaranjem izbjegličke krize, a još uvijek prijeti Europi sa puštanjem velikog broja izbjeglica. To je pokušavao prošle godine puštajući izbjeglice, potpomognute turskom policijom i vojskom, na granicu sa Grčkom. Ove godine počeo je sa mijenjanjem zakona koji su mnoge vjerske objekate (povjesno bili i kršćanski i islamski, koji su dugo godina bili muzeji) u službene bogomolje (Aja Sofija i Kariye), što u pravoslavnom svijetu stvara napetost prema Turskoj zbog toga, ali u Turskoj pridobiva taj vjerski i ekstremni dio Turske. Nakon toga dolazi sa brodovima koji istražuju nalazišta nafte i plina u Sredozemnom moru prema Kipru, zbog kojih se stvara napetost u toj zoni prema Grčkoj, prijeti oružjem, pokreće vojnu vježbu u tom području. Mnogima možda nije poznato da je Kipar podjeljen na Turski i Grčki dio već gugo vremena, a odavno se vode natezanja između Grčke i Tursko oko tih voda i tko je gdje nadležan. Mada u ovom slučaju više Grčka igra prljavo potpomgnuta EU-om, a Turska pokušava da dobije dio kolača koji se djeli u zadnje vrijeme oko Sredozemnog mora i pronalska plina u tom dijelu.
Zaključak
Po mom mišljenju nestabilnost Turske u ovom regionu i pod vodstvom ovog ego manijaka koji je željan slave i moći, može uskoro dovesti rat na prag Europe. Erdogan neće moći održati vlast u Turskoj, ako ne bude držao turski narod u stalnoj pripravnosti i nestabilnosti, zato je njegova vladavina prožeta raznim bombastičnim odlukama i događanjima. Sa mjenjanjem poznatih džamija pridobio je vjerski i ekstremni dio Turske, još mu preostaje da ponovno pridobije onaj većinski dio Turske koji želi biti Europa i sekularna. Onaj dio Turske koja je posljednjih godina bila razočaran u Europu zbog ne primanja u EU, koji smatraju da ih je Europa izdala. Zbog tog dijela Turske je Erdogan dolazio na vlast i koji su mu davali za pravo sve što radi prema Europi. Što jeste istina, jer Europa se u zadnjih dvadesetak godina često igrala sa osjećajima onog većinskog proeuropskog dijela Turske, koji je igubio vjeru u Europu. Ako Erdogan pridobije taj dio Turskog naroda imati će odriješene ruke da radi što želi i da stvarno postane novi sultan. Ako se to desi neće biti dobro po nikoga u ovom regionu, jer Turska je velika zemlja i veoma bitan čimbenik za mir na ovom dijelu Svijeta već dugi niz godina. Turska ako želi da spasi sebe i svoj narod trebali bi se riješiti Erdogana, jer će na kraju najviše patiti turski narod, ako mu se dopusti da on odlučuje o svemu. Mislim da Erdogan vodi Tursku u krivom smjeru i da je on samo igračka u rukama velikih sila koje ga koriste za svoje prljave ciljeve.
Nisam siguran koje se igre igraju ovdje i zašto, ali najviše mi se jedna teorija već dugo mota u glavi, a to je da Amerika sa Erdoganom igra dvostruku igru i namjerno ga je gurnula u ruke Rusije. U prošlom postu sam opisao Ameriku i njene igre i rekao da Amerika u zadnje vrijeme nema gdje da započne rat, koji im je potrebno da bi održala svoju moć i ekonomiju na životu. Trump i koronamanija im je poslužila kao time out, da se preorganiziraju i da pripreme svijet za nove američke ratne igre. Ako pogledate geostrategijski, Amerika malo po malo zaokružuju svoje prisustvo i preuzimanje cjelokupnog Crnog mora s kojim bi lakše kontrolirali Rusiju, s kojom ne žele ići u direktan sukob, nego je slabe indirektno. Malo po malo stvaraju oko cijele Rusije nestabilno područje, poslije Gruzije došla je Ukrajina, evo sada stvara se krizno područje u Bjelorusiji i Turskoj, a Trump već je pripremio teren za Kinu i Iran destabilišući ih sa koronom, ekonomskim blokadama i drugim mjerama. Kako će se sve odvijati ovisi o mnogim stvarima, ali mišljenja sam da Svijetu sljede nove svjetske igre u režiji Amerike, a kako će završiti teško je reći. Moje je mišljenje, da nijedan sila nije nikada uspijela kontrolirati cijeli svijet i da je svaka poslije toga pala i propala, što mislim i da će ova Američka politika propasti jednog dana. Samo se nadam da će propasti prije nego što bude kasno za ovaj naš lijepi svijet u kojem živimo.